TREBA LI MI PSIHOTERAPIJA?

Posljednjih godina u svijetu i kod nas raste broj onih koji traže psihološku ili psihoterapetsku pomoć. Danas psihoterapija više nije namijenjena samo osobama s težim psihičkim smetnjama već je ona područje ljudske djelatnosti koje svakom čovjeku može pomoći da na bolji način izađe na kraj sa sobom i drugima, te kreativnije i uspješnije rješava probleme s kojima se susreće u životu. Cilj psihoterapije danas više nije ograničen na prevladavanje konkretnih poremećaja, već ona služi svakome tko želi povećati svjesnost o sebi, drugima i svijetu u kojem živi te svakome tko želi razvijati i koristiti sve svoje potencijale kako bi živio autentično  - svjesno, spontano i s mogućnošću stvaranja prave bliskosti s drugim ljudima, bez povređivanje sebe ili drugih u tom procesu.

PSIHODRAMA KAO OBLIK RADA NA SEBI

Psihodrama je nastala dvadesetih godina prošlog stoljeća, a osnivač psihodrame i sociometrije, kao i utemeljitelj grupne psihoterapije bio je Jacob Levy Moreno.

U svakodnevnom životu, istinski susreti s ljudima rijetki su – često se gledamo, ali ne vidimo, slušamo, ali ne čujemo, ne doživljavamo, ne dijelimo, ne suosjećamo, ne razumijemo.
Razmišljajući o tome kako povećati razinu razumijevanja i suosjećanja među ljudima, Moreno je došao na ideju tzv. zamjene uloga. Uđemo li makar na trenutak „u kožu“ drugoga ljudskog bića, lakše se možemo uživjeti u njegovu situaciju, osjetiti njegovu tjeskobu. Na isti način i taj se drugi može uživjeti u našu priču, što dovodi do međusobnog razumijevanja i empatije. Fasciniran kazalištem i dječjom igrom, osobito njihovim spontanim dijeljenjem i preuzimanjem raznih uloga kroz koje, izražavajući razne dijelove sebe, govore o onome što ih zaokuplja, osmislio je psihodramu želeći ljude potaknuti na to da ponovno probude u sebi čudesne osobine djeteta - iskrenost, spontanost i kreativnost.

KOME JE NAMIJENJENA PSIHODRAMA?

Psihodrama je prikladna za sve koji žele:

• istražiti svoje emocije, misli, energiju, tijelo
• otkriti i istražiti svoje snage i ograničenja te se naučiti s njima nositi
• unaprijediti sposobnost opserviranja vlastitih problema i adekvatnog emocionalnog reagiranja (emocionalni razvoj) – od kuda problem dolazi, kako se snjime nositi i kako ga riješiti
• razviti vještine komunikacije i prikladnog rješavanja konflikata s ljudima
• naučiti kako se bolje nositi sa životnim problemima ili okolnostima čak i onda kada na njih ne možemo objektivno utjecati
• doći u kontakt s duboko potisnutim snažnim osjećajima tuge, straha, ljutnje, bijesa i sl. te naučiti izraziti ih na zdrav način, ne povređujući sebe ni druge
• riješiti se trauma i strahova koji blokiraju
•  doživjeti kreativne susrete u grupi – ponovno se naučiti igrati, smijati i zabavljati te razviti kreativne kapacitete ličnosti
• postati opušteniji u komunikaciji s drugima, razviti samopouzdanje
• naučiti lakše i kompetentnije donositi odluke
• postati tolerantniji i suosjećajniji prema drugima i bolje funkcionirati u grupi i timskom radu
• osjetiti osobno ispunjenje
• relaksaciju i smanjivanje stresa
• općenito poboljšati kvalitetu života i odnosa s ljudima

ŠTO JE TO PSIHODRAMA?

Psihodrama je akcijski oblik psihoterapije u kojem se životne situacije pojedinca odigravaju na tzv. sceni uz pomoć psihodramskog terapeuta i članova grupe. Terapijski postupci koji se u psihodrami koriste oslanjaju se na scensku ekspresiju, uz korištenje dramskih tehnika, grupne dinamike i sociometrije.

Naglasak je na principu „ovdje i sada“– što znači da se događaji iz prošlosti ne prepričavaju, o njima se ne govori kao o „tome što se desilo tamo i tada“, nego se oni odigravaju u sadašnjosti s ciljem da se ponovo prožive, da se aktualiziraju iskustva, da se dožive upravo oni osjećaji koji su se javljali u situacijama koje su procijenjene kao problematične, važne, značajne.

U psihodrami ne postoji unaprijed definiran dramski tekst već se scene odigravaju onako kako ih protagonist doživljava „kao da“ su stvarni upravo „ovdje i sada“. Na taj se način ne samo kroz riječi, već i kroz govor tijela, pokret i međusobnu udaljenost likova istražuju ljudske relacije i spoznaje sebe.

KAKO IZGLEDA JEDNA PSIHODRAMSKA SEANSA?

Sam tijek psihodrame podijeljen je u nekoliko dijelova: počinje zagrijavanjem ili eng. warm-upom čija je funkcija usmjeravanje pojedinca prema sebi i dolaženje u kontakt sa vlastitim osjećajima ili potrebama. Najčešće se odvija kroz zadatke poput vođenih fantazija ili igara, no ponekad je dovoljan i sam razgovor članova grupe.

Slijedi izbor protagonista, tj. osobe koju je zagrijavanje najviše potaknulo i koja bi željela proraditi neku temu iz svog života. Ponekad se javi nekoliko potencijalnih protagonista, pa tada članovi grupe prema svojim osjećajima biraju u čijem će radu taj dan sudjelovati.

Izlaskom protagoniste na scenu počinje akcija. Osoba izražava kojim se problemom iz svog života želi baviti, npr. „Želim raditi na odnosu sa ocem.“ Tada najčešće opisuje neki događaj koji mu se nedavno dogodio, namještajući scenu i koristeći predmete koji se nalaze u prostoriji, što mu pomaže da se uživi u situaciju kao da se odigrava „sada i ovdje“. Zatim predstavlja likove koji su važni za tu situaciju i izabire iz grupe članove koji će ih odigrati. Tada kreće akcija, u kojoj terapeut prati emocionalni naboj protagonista i zajedno sa grupom čini sve da bi olakšao izražavanje emocija. Tijekom psihodrame obično se promijeni nekoliko situacija, krečući se iz sadašnjosti prema prošlosti, sve do ranog djetinjstva, gdje obično dolazi do katarze (emocionalnog rasterećenja), pa natrag u sadašnjost, u početnu scenu, gdje se nove spoznaje i uvidi integriraju u sadašnjost.

Na kraju dolazi – „sharing“, dijeljenje– grupa sjedne u krug i svi iznose svoja iskustva ili emocije izazvane protagonistovim radom. Ne analizira se, ne kritizira, ne komentira – daje se, dijeli s drugima, dio sebe.

KOJA JE SLIČNOST IZMEĐU PSIHODRAME I KAZALIŠTA ?

Psihodrama je vrsta psihoterapije u kojoj se koriste scenski elementi u radu sa klijentima. Mnogi u psihodrami korišteni termini preuzeti su iz kazališta. Ipak, vrlo je važno napraviti razliku između psihodrame i kazališta. Iako postavka psihodramske seanse često podsjeća na predstavu, ona to nikako nije. Kao što se u ulogama na psihodramskoj sceni ne glumi, isto tako ni psihodramska seansa nije predstava. To je osobni rad jednog člana grupe koji je tog dana odlučio biti protagonist i raditi na svojem problemu.

TKO MOŽE SUDJELOVATI U PSIHODRAMSKOJ GRUPI?

Član psihodramske iskustvene grupe može postati svatko, bez obzira na dob, spol, zanimanje ili stručnu spremu, koje žele raditi na sebi i  razvoju svojih životnih potencijala, pod uvjetom da ne boluje od neke psihičke bolesti, tj. ako nema psihijatrijsku dijagnozu. Za sudjelovanje u psihodrami nije potrebno nikakvo glumačko ili terapijsko, odnosno teorijsko predznanje, jer se njene tehnike zasnivaju na spontanosti „ovdje i sada“.
Također je nužno proći kroz inicijalni intervju sa voditeljem grupe, koji služi upoznavanju sa osobnošću i motivacijom budućih članova grupe, te razmjeni svih potrebnih informacija.

ŠTO JE KORISNO I LJEČIDBENO U PSIHODRAMI?

Kada sudionicima psihodrame postavimo ovo pitanje, neki od načešćih odgovora su: iskustvo i doživljaj prihvaćenosti od strane grupe onakvima kakvi zbilja jesu; konačna mogućnost razumijevanja “kako je sve započelo”,  razvijanje bolje samosvjesnosti i samim time i veće slobode u odabiru životnih mogućnosti i poboljšavanje vlastite efikasnosti, kvalitete života.

Protagonisti psihodrame kao najveće benefite od sudjelovanja u psihodramskoj terapiji navode: emocionalno prepuštanje (katarza i otpuštanje potisnutih emocija), kognitivni uvid (bolje razumijevanje samog sebe, svjesnost, integraciju i novi način viđenja i doživaljavanja životnih  situacija i odnosa) te interpersonalne odnose (učenje iz nesuglasica, tele-fenomen i istraživanja transfernih i kontratransfernih odnosa s ostalim članovima grupe).

Zerka Moreno jednom prilikom nazvala je psihodramu “nekažnjavajućim laboratorijem za učenje životnih vještina”.

KOJA JE RAZLIKA IZMEĐU SUDJELOVANJA U PSIHODRAMSKOJ GRUPI I DOLASKA NA JEDNOKRATNU PSIHODRAMSKU RADIONICU?

Rad u  iskustvenim psihodramskim grupama  gdje se članovi sastaju redovno tijekom određenog vremenskog razdoblja, razlikuje se od onog na psihodramskim radionicama gdje se polaznici okupe jednokratno (kako bi, primjerice, prisustvovali nekoj vikend radionici).

Članovi grupe na jednokratnoj radionici međusobno se ne poznaju dovoljno te su grupna kohezija i osjećaj pripadnosti i povjerenja na znatno nižoj razini nego kod stalnih grupa. Tako su, u skladu s time, i teme koje se otvaraju na radionicama površnije i polaznicima se u prvom redu daje mogućnost da se upoznaju s osnovim psihodramskim tehnikama i kroz njih dobiju novo iskustvo u istraživanju vlastitog unutarnjeg svijeta kao i novo iskustvo iz samog bivanja u grupi kroz komuniciranje koji povezuje, podržava, inspirira.

Kontinuirana grupa, pak, osjetljiv je organizam koji raste i razvija se kroz vrijeme prolazeći kroz razne faze. Njezini članovi se obvezuju da će tijekom određenog vremena dolaziti redovito, što omogućuje da se međusobno bolje upoznaju i povežu, a osjećaj pripadnosti, sigurnosti i povjerenja, koji se pritom razvija, daju mogućnost rada na dubljoj razini, mogućnost prorade širokog spektra tema i problema, a time omogućava i veće benefite i promjene.
.
U Studiju Kubus imate priliku prisustvovati jednokratnim psihodramskim iskustvenim radionicama!

Za sve zainteresirane za dugoročni rad na sebi - u tijeku je osnivanje nove iskustvene psihodramske grupe – primaju se članovi!

Psihodramska grupa ima između 6 i 12 članova te je poluotvorenog tipa (tj.kada jedan član odluči izaći iz grupe te prestaje s dolascima, drugi, novi član u nju ulazi). Grupa se sastaje jednom tjedno u trajanju od 2 sata.

Grupa će se održavati ponedjeljkom, 18.30 – 20.30h, a s radom kreće u veljači ili kod popunjenja minimalnog broja članova.

Za ulazak u grupu potrebno je proći inicijalni intervju s voditeljicom.